"60 otkucaja - glazbena lektira" okuplja 60 različitih pjesama popraćenih ilustracijama mladih likovnih nada, a tim povodom smo razgovarali s autorom koji nam je otkrio da po prvi put u svom javnom djelovanju - ima tremu.
Boris Jokić (48) dobro je poznato ime na hrvatskoj javnoj sceni. Upoznali smo ga kao znanstvenika, doktora psihologije, kolumnista i glazbenog voditelja na radiju. No, u svim njegovim javnim istupima, rijetko kada je iznosio detalje iz svog privatnog života. Veliki je korak ka toj promjeni bila objava njegove prve autorske publicističke knjige, "60 otkucaja - glazbena lektira" u kojoj je otkrio dio sebe, a koja je svoje zagrebačko predstavljanje imala 22. travnja u Laubi.
"Često djelujem u javnoj sferi i nemam tremu u nastupu, bilo da sam u središnjoj informativnoj emisiji javne televizije, predajem pred stotinama ljudi ili u razgovoru s najmoćnijim ljudima ove zemlje. Međutim, iskreno malo me strah ove knjige. Ako negdje postoji osobna strana Borisa Jokića, na tim je stranicama", iskreno govori i objašnjava da to nije samo kroz osobne priče koje su povezane s pjesmama, već i kroz vrijednosti koje knjiga promovira na vrlo izravan način - integritet, ljudska osobna sloboda, uvažavanje drugoga, poštivanje, kritička misao i otpor prema autoritetu.
"Nekoliko je poticaja za knjigu 60 otkucaja. Prvi je taj što sam od djetinjstva lud za glazbom, drugi je taj da hrvatsko obrazovanje mladim ljudima namjerno ne približava suvremenost i suvremenu glazbu i sva bogatstva koja ona nudi. A treće je da vjerujem u mlade ljude u Hrvatskoj i u njihovu kreativnost", ističe se u predgovoru knjige koja sadrži kratke eseje o 60 različitih pjesama, a svaku pjesmu prati i ilustracija koju su radili učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Boris je pred svakog učenika stavio jednu od pjesama, a oni su potom dali svoje viđenje u likovnom obliku.
Borisu ovo nije prvi izlet u glazbeno-obrazovne vode, pa tako uređuje i glazbenu emisiju na radiju Yammat, indikativnog imena "Glazbeni kurikulum". Upravo zbog toga redovito zamjećuje nova imena na glazbenoj sceni, pa među hrvatskim imenima izdvaja bračku grupu Valentino Bošković i Hiljsona Mandelu, jednog od predvodnika trap žanra kojeg je upoznao još kao učenika osnovne škole. "Sudjelovao je u mom doktoratu kao sudionik, a kao poklon je dobio poster AC/DC benda. Prošao je od tada veliki put, ali i taj je bend primjerice utjecao na njegov današnji zvuk", govori ovaj znanstvenik koji iako iznimno talentiran za razna područja, glazbenog talenta nema nimalo.
Početak ljubavi prema glazbi
Tako se prisjetio i trenutka u osnovnoj školi, kad mu je nastavnik glazbenog rekao da bi mu bilo bolje da se nikad ne prima nijednog instrumenta, ali da nikad ni ne zapjeva pred ljudima. Njegova djeca, Maša (18) i Nikola (14), koje je dobio u braku s kanadskom psihologinjom Claire Sangster Jokić (48) koju je upoznao 2005. na Cambridgeu gdje je doktorirao i magistrirao, ipak se bolje snalaze u glazbenom svijetu pa sviraju klavir, dok Borisu nije pošlo za rukom naučiti ni akorde na gitari. Ipak, velika mu je želja naučiti plesati kao najbolji plesači i plesačice u Hrvatskoj. "Znam da ću i u tome propasti, ali treba propasti sa stilom", dodaje kroz smijeh. Smatra da je "ok" tata, za solidnu četvorku, a peticu bi dao supruzi koja se u Hrvatsku se preselila iz Kanade prije 18 godina, a o tome koliko se dobro uklopila govori i činjenica da predaje hrvatskim studentima na Zdravstvenom veleučilištu, na hrvatskom jeziku. Doma ipak govore jednom mješavinom različitih jezika, a zajedno uživaju u glazbi TBF-a, Leonarda Cohena te novih hrvatskih i kanadskih punk-rock grupa.
Inače sluša različitu glazbu pa u šali kaže da "na kraju godine ni Spotify ne može objasniti njegov glazbeni ukus", pa se i u samoj knjizi nalaze različiti bendovi. "Jedne srijede u petom osnovne na putu prema doma stao sam u NAMI na Remizi i kupio dvije kazete - jednu narančastu i jednu crvenu. U pitanju su bili albumi grupa R.E.M. i Haustor o kojima sam prije toga čitao u novinama. Kad sam ih doma prvi put poslušao, puno se toga promijenilo u mom životu - i od tada glazba me prati u svakom trenutku", govori Boris i dodaje da glazbu sluša čak i kad vozi bicikl, iako zna da to nije pametno. Trenutno mu se stalno u slušalicama vrti pjesma "I wouldn‘t change a thing" kantautora Ray La Montagnea. "Ona je posveta ovoj knjizi, ali i našim životima", objašnjava. Među omiljenim bendovima ističe i The National, bend čiji je koncert jedan od najupečatljivijih na kojima je bio u Zagrebu.
"Sjećam se kad je The National nastupao u KSET-u 2004. godine, a karta za koncert koštala je 35 kuna, odnosno, oko pet eura. Danas pune dvorane i stadione, a tada su bili privukli oko 60 posjetitelja. I to je jedan od najboljih koncerata u mom životu. Tada sam vidio osobu koja na sceni daje sve, ulazi u publiku i mijenja ritam naših života", prisjeća se Boris i dodaje da danas sluša čak i Charlie XCX koju su mu preporučila njegova djeca.
Rekreativno igra i košarku pa je dio ekipe koju čine njegovi prijatelji, ReforMatori. "Suigrači bi rekli da sam sve osim smiren i da sam posebno dobar u trećem poluvremenu. Tu zabijam bez greške", govori i dodaje kroz smijeh da se nakon dobivene utakmice ne pušta Thompson, već se ori Metallica, Partibrejkers, Azra i Haustor. Upravo su potonji formativni bendovi koji su najviše i utjecali na njegov zanimljiv život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....